Sunday, December 16, 2012

Posted by Little Sukie Posted on Sunday, December 16, 2012 | 8 comments

Jadi Mladog Vertera

***

Dopisivala sam se sinoć malo sa svojom rodicom koja ne živi u BIH.Od svih rodica ona mi je nekako najbliža i najdraža,valjda zato što mi je dala ime kad sam se rodila i što je sa svojih nepunih pet godina mene i rukama i nogama otimala od odraslih koji su bili opčinjeni sa mojom bebočanstvenošću.I tako u priči  dotakli smo se svega i prošlosti i sadašnjosti i budućnosti i u sva tri vremena pomenuto je njegovo ime.Sada je on oženjen čovjek sa dvoje djece a nekada je njoj bio sve.Sedam godina je trajala njihova priča sa manjim i većim prekidima.Bio joj je prvi u svemu,prvi prijatelj,prva i prava ljubav,prva tuga,prva mržnja,prva potreba i kako mi se čini bio bi joj i prava sudbina da se svi redom nisu miješali u tu vezu.Bilo je tu svega od hodža do popova,kojekavih što salijevaju stravu i prave zapise,i šta sve još ne,bojim se i naslutiti.I eto,na kraju je puklo.Čini mi se da sam mnogo o ljubavi i patnji naučila baš od nje.A može bit da opet i nisam ništa naučila.Možda se o ljubavi i ne može ništa naučiti jer je svaka drugačija na svoj način,i svaka je nesretna na svoj način.Nemam ja nekog  bogzna iskustva u tom polju a i da imam ne bi previše pametovala o tome jer onome ko je zaljubjlen pokušat objasniti neke stvari je isto što i lupati glavom od zid.Tebe zaboli glava a zid ostao na istom mjestu.Te zaljubljene duše ne vide dalje od nosa pa su pokušaji da riješiš  probleme srca glavom beskorisni.


***

Kad sam završila taj razgovor sa njom zapitam se pobogu šta je ovim muškarcima.Pa zašto se od toliko pametnih i lijepih cure okreću za onima koje ne vrijede ni ko ono crno pod noktom?Zašto pobogu one najgore dobiju najbolji kolač a one koje zaista zaslužuju da budu sretne pljesnjivi hljeb?Dobro neki muskarci itekako zasluže ono što dobiju a neki se ni krivi ni dužni pravo zajebu.Znam jednog zlatnog momka koji je oženio oštrokondžu.Imao je on i ljepših i finijih od nje ali u konačnici izgleda je bolje umjeti nego imati.Znala se umililit i to je to.Tek je kasnije pokazala pravo lice.Život mu je srednja žalost a neće da se razvede zbog djeteta.Ko je znao da ce tako ispasti na kraju?
Uglavnom skontala sam da ja,najmlađa od starije generacije a najstarija od mlađe,prođo po  nekom baksuzluku kroz  sve ljubavne jade svojih velikih rođaka i drugi pubertet ovih malih.Na sve strane kuknjava,tostesteron i  podivljali hormoni.Žao mi je svih al im nemogu bogzna kako pomoći.Da znam lijek olakšala bi muke i njima i sebi.Oni pate od viška ljubavi a ja patim od manjka.Dok se oni suočavaju sa ljudima od krvi i mesa ja ljubujem sa imaginarnim likovima.Nenormalno je zamorno prenijeti nečiju ljubav na papir i još smislit i dialog.Tako da mi svi ti ljubavni jadi mladih Vertera služe kao inspiracija.....




Nemojte me pogrešno shvatiti.Ja bi najviše voljela da su svi sretni i zadovoljni i da nikada ne osjete nijednu poteškoću u životu ali tu privilegiju,nažalost, imaju samo djeca.
Tako to i ide.Što si stariji imaš i više problema.A svakom se njegov problem čini najvećim.Tek kad vidimo da neko ima gorih problema od nas budemo nakratko sretni što smo eto zdravi i tješimo se da za sve ima rješenje.Kad taj trenutak prođe ponovo čupamo kosu zbog tog istog problema i opet nam je on veći od bilo čega drugog na ovom svijetu.Takav ti je žvot.Takvi smo mi ljudi.

***

I tako  moja rodica živi u milionskoj metropoli svoj samački žvot i gotovo svakog dana ponovo sreće tog svog nesuđenog sretno oženjenog bivšeg jer živi u komšiluku.Uvijek se pitam kako li se ona osjeća u tim trenutcima.Da li ikada pomisli da bi sada ona bila njegova supruga i majka njegove djece samo da se oglušila na negodovanja okoline i slijedila svoje srce.Da li bi bila sretnija da je otišla sa njim?Sada je okružena tolikim ljudima ali nikad nije bila usamljenija.Na porodičnim okupljanjima je često zezaju kako je ona sljedeća na redu za udaju.Posle nje ima još dvoje i ja,kao šlag na tortu.Nekako su se svi rođaci i rodice ženile po starini,pa čak ni sudbina nije uspjela da naruši taj redoslijed.Ne kontaju starci da joj samo trljaju so na ranu.Ne sjećaju se da su oni i odgovorni za tu istu ranu.Ako su to radili za njeno dobro onda ne mogu ni zamislit šta oni smatraju pod lošim.Imala je ona veza i vezica poslije tog lika ali nijedna nije trajala dugo.Trebala se i udati,ali je odustala kad su pripreme već bile u toku.Najveća je greška kad sve buduće porediš sa bivšim.Ona je shvatila svoju grešku i  bolje što jeste.Nesuđeni mladoženja je bio fin dečko,kao onaj zlatni sa početka priče.Da su se uzeli ona bi se pretvorila u oštrokondžu iz te iste priče i od njihovog braka ne bi bilo hajra.Na kraju se moja rodica vratila u svoju metropolu,a on je ostao u ovom našem predgrađu.Čula sam da se i on oženio i da mu je pravo fino.Svako nađe svoju sreću samo moja rodica ostade bez svoje.
Voljela bih reći da tamo negdje za svakog od nas postoji neko poseban,naša srodna dusa ali jednostavno ne mogu.Nisam više sigurna u to.Možda smo već izgubili tu drugu polovinu a da je nismo ni upoznali?Možda nam je ona tako blizu a da mi toga nismo svjesni?Onima koji su pronašli svoju srodnu dušu želim svu sreću ovog svijeta.Čuvajte tu ljubav svim snagama jer je ona danas tako dragocjena.Ne dopustite drugima da vam pomute sreću i ne vjerujte svakavim pričama.Uživajte dok traje i tko zna možda baš jednog dana na ovoj istoj blogosferi budem gledala slike divnih mladenki i najsretnijeg dana u njihovom život.
Ostajte mi dobro i zdravo :D 




8 comments:

  1. ne znam... meni se nekako čini da svatko dobije točno ono što je htio. i nemam što drugo reći nego, svaki put kad mi je srce bilo slomljeno, slomila ga sama. jer nisam otišla kad sam trebala otić.
    ima ta zen poslovica šta na engleskom glasi let go or be dragged. tako je to u životu. ako ne pustiš kad treba, završiš s oštrokondžom.

    ReplyDelete
    Replies
    1. true true,samo nisu svi dovoljno jaki a ni zreli kada dodje do tog prelomnog trenutka,

      Delete
  2. Imam i ja rodicu u sličnoj situaciji.
    I uvijek sam se pitala isto - kako aždaje dobiju ono najbolje? Možda baš zato, jer su aždaje. Pa sam prestala da se pitam, tako valjda mora da bude.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Konekcija me nesto zeza pa nikako da odgovorim...dobro si rekla se ne trebam se vise ni pitati,azdajom se ne postaje takav se jednostavno rodis.Samo eto zao mi svih tih cura koje izgube srecu zbog iste

      Delete
  3. Meni si rasplakala. :( Što mi nisi fino negdje blizu pa da ja mogu svaki dan pričati sa tobom. TAčnije, da te mogu slušati kako pričaš. Sad ovako kad pogledam, dođe mi da se dobro izlupam po dupetu jer nešta kao tugujem i plačem jer je neki dripac nakon dva mjeseca odlučio da ipak voli svoju bivšu. Matere mi moje, to kao as to tvojom rodicom, samo što bih ja bila ta neka žena. Pih. Sad kad sam ovo pročitala, skontala sam koliko sam srećna i bez Delije. Tačnije, nije da mi je sad puklo, ali ova kockica je falila. Sad te volim tri puta više :D :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ajoj pa nemoj plakat.Kad god si u depri il ti se prica il cita ti se javi porukicom u bilo koje vrijeme.A ja bi Deliju postenski nalupala.Citajuci o vasim susretima i ja bih se iskreno zanijela.On je kriv sto ti odmah nije rekao na cemu si.Smatraj to kao jedno zivotno iskustvo vise.Nije to tvoja krivica i nemoj biti pretroga prema sebi i nemoj zatvoriti svoje srce pred novim pokušajima.Želim ti da nadjes tog jednog koji ce voljeti samo tebe.Do tada znaj da i ja tebe volim i saljem ti puno puno puno zagrljaja :D

      Delete